EU dijeli 2,9 milijardi eura za neto-nulte projekte, Hrvatskoj ništa

Europska komisija odobrila je 2,9 milijardi eura bespovratnih sredstava za 61 projekt neto-nulte tehnologije u 18 država članica. Novac dolazi iz Inovacijskog fonda, koji se puni prihodima iz sustava trgovanja emisijama (EU ETS).

Riječ je o prvom velikom pozivu usmjerenom isključivo na tehnologije s neto nultom stopom emisija, raspisanom u prosincu 2024., čiji je cilj ojačati tehnološko vodstvo Europe i ubrzati uvođenje rješenja za dekarbonizaciju industrije, energetike, prometa i zgrada.

Odabrani portfelj zahvaća 19 industrijskih sektora i širok raspon zrelosti i opsega, od pilot-faza do ulaganja velikog mjerila s naglaskom na energetski intenzivne industrije, obnovljive izvore i skladištenje energije, mobilnost i zgrade s neto-nultim emisijama, proizvodnju opreme za čiste tehnologije te industrijsko upravljanje ugljikom, uključujući hvatanje, uporabu i skladištenje CO₂.

Proizvodnje čistih tehnologija

Prema procjenama Komisije, projekti bi u prvom desetljeću rada mogli izbjeći oko 221 milijun tona ekvivalenta CO₂, što je usporedivo s godišnjim emisijama 9,9 milijuna prosječnih europskih automobila. Time se izravno podupire cilj klimatske neutralnosti EU-a do 2050. godine.

Financiranje je strukturirano tako da obuhvati velika ulaganja s kapitalnim rashodima iznad 100 milijuna eura, srednja ulaganja od 20 do 100 milijuna eura i mala ulaganja između 2,5 i 20 milijuna eura. Uz to, predviđena je posebna linija za projekte proizvodnje čistih tehnologija iznad 2,5 milijuna eura te pilot-projekte usmjerene na dubinsku dekarbonizaciju. Takav raspon omogućuje ulazak i inovativnim rješenjima koja tek traže tržišnu validaciju i skaliranje, i industrijskim investicijama spremnima za brzu implementaciju. 

Hrvatskoj nula eura

Hrvatska u ovoj raspodjeli nije među dobitnicima, pa iz aktualne runde EU ETS prihoda neće stići dodatna sredstva. Ipak, u domaćem portfelju Inovacijskog fonda trenutačno su tri projekta s ukupnim grantom od 129 milijuna eura i planiranim kapitalnim rashodima od otprilike 207,6 milijuna eura. Zajedno ciljaju smanjenje emisija za više od 3,78 milijuna tona CO₂e u prvih deset godina rada, što predstavlja relevantan prilog nacionalnim i europskim klimatskim ciljevima.

Najveći pojedinačni zahvat je KOdeCO net zero,  prvi cementni pogon u Hrvatskoj i na Mediteranu projektiran za neto nulte emisije, s tehnologijom hvatanja i skladištenja ugljika te nizom mjera učinkovitosti u potrošnji energije i vode i elementima kružnoga gospodarstva. Procijenjeno izbjegavanje prelazi 3,7 milijuna tona CO₂ u deset godina, a projekt uključuje i edukacijske programe za prekvalifikaciju radne snage, uz očekivanje otvaranja devedeset izravnih i dvjesto neizravnih radnih mjesta.

Drugi projekt, S2H2, uspostavlja proizvodnju obnovljivog vodika iz mulja iz otpadnih voda u Zagrebu, uz minimalan ugljični otisak i kružni pristup kroz iskorištavanje nusproizvoda u industriji,  tehnološki zahtjev uključuje oko dvadeset i pet tona mulja dnevno. Treći, DMC2 (DECARBOMALT II), kombinira solarni termal i sustave za povrat topline za industrijsku proizvodnju sladovine s ciljem postizanja osamdesetpostotne dekarbonizacije toplinske opskrbe u prehrambenoj industriji.

Inovacijski fond, kao središnji instrument EU-a za ubrzanje tržišno održivih dekarbonizacijskih tehnologija, u Hrvatskoj se za sada provodi kroz pozive za projekte, a ne putem aukcija. Za domaće poduzetnike i javne investitore to znači da je presudna zrelost pripreme, od tehničke dokumentacije i dozvola do bankabilnih poslovnih modela – te jasno i kvantificirano smanjenje emisija u odnosu na referentne tehnologije. Dodatnu težinu ima mogućnost brzog skaliranja i integracije u postojeće lance vrijednosti, kao i usklađenost s nacionalnim strateškim dokumentima i potrebama lokalnih zajednica.

Izostanak hrvatskih projekata u ovoj rundi ne mora biti trajni trend, ali jest upozorenje. Konkurencija u Europi se pojačava, a prozori financiranja su ciklični i vremenski ograničeni. Ako Hrvatska želi osigurati novu generaciju zelenih ulaganja, nužno je intenzivirati razvojno-pripremnu fazu, pravovremeno konsolidirati partnerstva industrije, komunalnog sektora i istraživačkih institucija te mobilizirati domaće kofinanciranje. Postojeći projekti pokazuju da kapacitet i ideje postoje, a sljedeći korak je brža i ambicioznija priprema prijava kako bi se idući ciklusi pretvorili u konkretne investicije, tehnološki transfer i radna mjesta u zelenoj industriji.