Koliko god se u općeprihvaćenoj generalizaciji činili razmaženi i nerealni, pripadnici generacije rođene od sredine 90-ih godina 20. stoljeća do ranih 10-ih godina 21. stoljeća imaju neke argumente koje nije lako odbaciti. Načelno, dojam je da je riječ o generaciji koja zahvaljujući povoljnim uvjetima razgrađuje vjekovni odnos poslodavac – radnik, a time i jedan od temelja kapitalističkog sustava. Dio je problema i to što sustav više ne može jamčiti svoj dio pogodbe – sigurnost radnog mjesta i dovoljna primanja