Kad 'bolji posao' postane tiha novogodišnja želja zaposlenika...

Budilica zvoni jednako kao i prošle godine. Autobus ponovno kasni. A osjećaj u želucu, onaj koji se pojavi prije ulaska u ured, također je poznat. Možda baš zato toliki ljudi novu godinu dočekuju s mišlju o pronalasku novoga, boljeg posla.

Prema istraživanju koje je provela Alma Career Croatia, čak 62 posto Hrvata upravo to stavlja na vrh popisa svojih novogodišnjih odluka. Ne zato što žele promjenu radi promjene, već zato što traže nešto što im trenutačno nedostaje. Za HR stručnjake i menadžere to nije samo zanimljiva statistika. To je jasan znak da je krajnji čas da ozbiljno naćulimo uši.

Fluktuacija kao simptom, ne kao problem

Kad zaposlenici odlaze, rijetko je to zbog jednog razloga. Davanje otkaza često je posljednji čin u priči koja je dugo tinjala. U prosjeku, godišnja je fluktuacija radnika između 10 i 15 posto, što se u većini industrija smatra prihvatljivim rasponom, a mjeri se kao postotak zaposlenika koji napuste organizaciju tijekom godine u odnosu na prosječan broj zaposlenih.

U Hrvatskoj je, prema ​Manpowerovim podacima, prosječna fluktuacija u 2024. iznosila oko 15,33 posto. No, iako bi neki to mogli pomisliti, idealna fluktuacija nije nula. Ljudi dolaze i odlaze, tržište se kreće. Problem nastaje kad ona nadilazi uobičajene okvire i, još važnije, kad odlaze oni koje ste htjeli zadržati.

Što ne vidimo, a tjera ljude da dižu sidro

Najčešće ne griješimo u velikim stvarima. Rijetko je to jedna loša odluka ili jedan loš dan. Češće su to sitnice koje se gomilaju, poput osjećaja da ih se ne sluša, da je razvojna staza mutna, da se trud podrazumijeva, a priznanje zaboravlja. To su trenuci koji se ne bilježe u KPI-jevima, ali ostaju zapamćeni.

Istodobno mnoge organizacije imaju snažne adute kojih nisu svjesne: timove koji drže jedni druge, voditelje koji se iskreno brinu, fleksibilnost koja ljudima omogućuje život izvan posla. Međutim, ako se to ne mjeri i ne osvijesti, zaposlenici često ni sami ne znaju imenovati zašto im je negdje dobro.

Slušati puls, a ne pogađati

Upravo tu nastupa Pulser, alat koji organizacijama omogućuje da umjesto pretpostavki dobiju jasnu sliku stvarnog stanja. Anonimnim anketama Pulser pomaže razumjeti zadovoljstvo, angažiranost i motivaciju zaposlenika, mjeri eNPS i ESI te pokazuje gdje su snage, a gdje tiha žarišta nezadovoljstva.

Vrijednost nije samo u brojevima već i u kontekstu. U mogućnosti da se vidi kako zaposlenici doživljavaju vodstvo, razvoj, priznanje i radne uvjete, ali i kako se tvrtka pozicionira u odnosu na druge poslodavce. To često otvara oči, pa katkad shvatimo gdje griješimo, a katkad gdje smo bolji nego što mislimo.

Prije nego što odlazak postane odluka

Jedna od važnih prednosti Pulsera jest i procjena rizika od odlaska zaposlenika. Umjesto da fluktuacija postane iznenađenje na kraju kvartala, organizacije dobivaju rani signal gdje postoji povećani rizik i na kojim područjima treba reagirati.

To HR-u daje prostor da djeluje preventivno, a ne vatrogasno.

Nova godina, ista želja, ali drukčiji ishod?

Ako je pronalazak boljeg posla najčešća novogodišnja želja u Hrvatskoj, tada je na poslodavcima i odgovornost i prilika. Prilika da čuju što zaposlenici stvarno trebaju prije nego što to počnu tražiti negdje drugdje.

Jer kad se iduće godine ponovno ugase lampice nakon božićno-novogodišnjih radosti i vrate ista pitanja o karijeri, najljepši je ishod onaj u kojem ljudi ne razmišljaju o odlasku, već o tome kako rasti upravo ondje gdje jesu. 

Tekst nastao u suradnji s tvrtkom Alma Career Croatia