Preuzimaju li megainvestitori i bankari izravno upravljanje svijetom?

Američko-ruski samit Trump-Putin zakazan za 15. kolovoza na Aljaski vjerojatno je politički događaj godine i postao je top-tema već u svojoj najavi. Čak ga unaprijed prozvaše 'novom Jaltom', ali bez UK-a. Komentari u zapadnim medijima uglavnom prosuđuju njegove moguće rezultate na temelju dosadašnjeg modus operandi međunarodne politike i u pravilu vide Zapad, a osobito Europu, kao gubitnika. Hoće li Trump prodati dijelove Ukrajine Putinu i tako destabilizirati Europu, uništiti međunarodni poredak nagrađujući agresora i time ohrabriti buduće osvajače?

Bivši kratkotrajni Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost u prvome mandatu, a potom najoštriji kritičar John Bolton prigovara Trumpu da samitom izvlači Putina i Rusiju iz međunarodne izolacije. Europski komentatori nariču da je Europa ostavljena u sporednoj ulozi, štoviše, bez uloge kada se odlučuje o važnim sigurnosnim pitanjima na vlastitom kontinentu. No čini mi se da su dvije istinske novosti u međunarodnim odnosima i vođenju mirovnih procesa prošle neprimjetno ili su čak ismijavane. Prva je izravna uključenost novca u dogovore o mirovnim aranžmanima, a druga je traženje sveobuhvatnog rješenja za Europu i Bliski istok, a ne fokusiranje na samo jednu žarišnu točku, primjerice rusko-ukrajinski rat.