Vrijednost Grenlanda: može li Trump doista 'kupiti' danski otok?

Kad je Donald Trump početkom 2025. ponovno otvorio ideju o preuzimanju Grenlanda, zvučalo je kao stara provokacija iz vremena njegova prvog mandata. No ovaj put priča je dobila ozbiljniji ton. U Washingtonu se počelo govoriti o modelu izravnih isplata Grenlanđanima, kao svojevrsnom 'poticaju' za promjenu političke orijentacije, a diplomatski kontakti i retorika sugeriraju da tema više nije samo u sferi razgovora.

U srijedu se američki potpredsjednik JD Vance sastao s danskim ministrom vanjskih poslova Larsom Løkkeom Rasmussenom i grenlandskom ministricom vanjskih poslova Vivian Motzfeldt. Rasmussen je nakon sastanka rekao da su razgovori bili konstruktivni, ali i da je Trumpova ideja o osvajanju Grenlanda 'neprihvatljiva'.

EU šalje postrojbe

U međuvremenu su Francuska, Njemačka, Švedska i Norveška, sve članice NATO-a kao i Danska, odlučile poslati postrojbe na Grenland radi zajedničkih vježbi s Danskom. Ono što se godinama tretiralo kao političko bockanje, sada se sve više doživljava kao ozbiljna utrka za arktičku dominaciju i to na račun saveznika.

U toj geopolitičkoj klimi Grenland se našao u središtu pozornosti. EU se istodobno muči osigurati sirovine potrebne za energetsku tranziciju i digitalnu infrastrukturu, a svaka naznaka da bi Washington mogao agresivno 'zakucati zastavu' u Arktiku dodatno hladi odnose preko Atlantika.

Grenland, doduše, nije bogat u klasičnom smislu. Ekonomija mu je mala, snažno ovisna o ribarstvu, a ključni stabilizator je godišnji blok-doprinos Danske od oko 3,9 milijardi danskih kruna, otprilike 520 milijuna eura. To ispadne oko 9000 eura po stanovniku godišnje. Prema procjenama Svjetske banke, grenlandski BDP je oko 3,5 do 4 milijarde dolara, uz populaciju od približno 56 tisuća ljudi. Oko 90 posto izvoza vezano je uz ribarske proizvode.

Na strateškom raskrižju

I baš zato Trumpov interes ne ide kroz BDP, nego kroz dvije stvari koje s brojkama iz nacionalnih računa imaju malo veze. Prva je geografija, druga ono što leži ispod leda. Naime, Grenland sjedi na strateškom raskrižju između Sjeverne Amerike i Europe. Na otoku se već nalazi Pituffik Space Base, važan element američkih sustava ranog upozorenja na projektile i svemirskog nadzora u Arktiku. Trump to prevodi u jednostavnu rečenicu, pa kaže ako Amerika ne 'preuzme' Grenland, učinit će to Rusija ili Kina, a SAD ne želi da mu takvi susjedi budu 'preko puta'. Valjda Trump zaboravlja da SAD graniči sa Rusijom preko Beringov tjesnaca, što znači da su mu 'takvi susjedi' odavno 'preko puta'.

Drugi sloj priče su minerali, posebno oni rijetki. Washington vrlo dobro zna da Kina dominira ne samo u eksploataciji, nego i u preradi, onom dijelu lanca vrijednosti gdje se ruda pretvara u materijal koji ulazi u motore električnih vozila, elektroniku, baterije i vojnu tehnologiju. Grenland trenutačno ne proizvodi rijetke minerale, ali američki USGS procjenjuje da ima oko 1,5 milijuna tona iskopivih rezervi rijetkih minerala. Dansko-grenlandski geološki zavod GEUS govori o znatno većoj brojci resursa, oko 36,1 milijun tona, što dobro pokazuje razliku između onoga što 'postoji u stijeni' i onoga što je komercijalno isplativo izvaditi.

GEUS također navodi i da Grenland ima 25 od 34 sirovine koje Europska komisija klasificira kao kritične. Identificirano je ukupno 55 ležišta kritičnih sirovina, ali se trenutačno eksploatira samo jedno. U istom trenutku EU je stopostotno ovisan o kineskom uvozu teških rijetkih minerala i metala, dok i SAD snažno ovisi o vanjskim lancima opskrbe. Kina pritom drži oko 70 posto globalne proizvodnje, što je 2024. iznosilo oko 270 tisuća tona.

Zlato budućnosti

No čak i ako Grenland ima 'zlato budućnosti', pitanje je može li on realno zamijeniti Kinu. Arktik je logistički brutalan, infrastruktura ograničena, a ekološki i politički uvjeti teški. Dodajmo i to da je Grenland potencijalno bogat naftom i plinom, ali je istraživanje u velikoj mjeri zakočeno nakon moratorija iz 2021. Ipak, starije procjene USGS-a za priobalne bazene spominju do 17,5 milijardi barela nafte i 148 bilijuna kubičnih stopa prirodnog plina.

Kad se sve to stavi na papir, jasno je zašto je Trumpu lopata pala upravo na Grenland. Studija American Action Foruma procjenjuje da bi sirova geološka vrijednost poznatih mineralnih resursa Grenlanda, u teoriji, mogla premašiti 4 bilijuna dolara, ali da je realno iskoristiv tek manji dio, oko 186 milijardi dolara u današnjim tržišnim, regulatornim i tehnološkim uvjetima. Economist je, gledajući privatni BDP i potencijalne porezne prihode, nudio okvir od oko 50 milijardi dolara. Financial Times je spominjao 1,1 bilijun dolara, dok je New York Times dao raspon od 12,5 do 77 milijardi dolara. Tolike razlike nisu slučajne jer vrijednost Grenlanda nije 'nekretnina s cjenikom', nego kombinacija resursa, sigurnosti i geopolitike, uz ogroman diskont za stvarnu izvedivost.

Trumpova ideja o izravnim isplatama Grenlanđanima, od 10 tisuća do 100 tisuća dolara po stanovniku zamišljena je kao poluga za promjenu raspoloženja, no ankete sugeriraju da je takav pristup politički promašen. Ispitivanje Verian Groupa iz siječnja 2025. pokazalo je da se 85 posto Grenlanđana protivi napuštanju Danske i priključenju SAD-u, a samo 6 posto podržava tu ideju. Ni u Americi priča nije popularna pa je YouGov u siječnju 2026. zabilježio tek 8 posto potpore uporabi vojne sile za preuzimanje Grenlanda, uz 73 posto protiv.

Proširenje obrambene suradnje

Dansko tumačenje situacije također se mijenja. Ekonomist Jacob Funk Kirkegaard tvrdi da je Kopenhagen prešao s pasivnog ignoriranja Trumpovih izjava na aktivno sužavanje prostora za djelovanje kroz zakone, institucije i savezništva. Poanta više nije 'pobijediti' Trumpa u raspravi, nego mu smanjiti manevarski prostor.

Tu se otvara i pitanje američkog Kongresa. Kirkegaard smatra da je Kongres nakon nedavnih događaja u Venezueli osjetljiviji na predsjedničko širenje ovlasti, a američki Senat je, navodi se, nedavno pogurao mjeru o ratnim ovlastima kako bi ograničio daljnje vojne akcije bez izričitog odobrenja Kongresa. Svaka promjena statusa Grenlanda tražila bi kongresni pristanak, a već i same prijetnje prema teritoriju NATO saveznika mogle bi načeti povjerenje u Savez, što je crvena linija za dio američkih zastupnika.

Istodobno, Danska može ponuditi nešto opipljivo bez diranja suvereniteta. Proširenje obrambene suradnje i veći prostor za američka ulaganja u grenlandski rudarski sektor omogućili bi Washingtonu jačanje strateške pozicije unutar postojećih okvira. Kirkegaard podsjeća da prema obrambenom sporazumu SAD-a i Danske iz 1951. Washington već ima široku slobodu proširenja vojne prisutnosti na Grenlandu bez promjene suvereniteta. U tom scenariju Trump bi mogao rasporediti više američkih snaga, proglasiti pobjedu pred domaćom publikom i tvrditi da je 'riješio problem', ali bez stvarne kupnje.

A sama kupnja? Čak i kad bi netko htio ozbiljno ponuditi novac, to bi gotovo sigurno zahtijevalo proračunsko odobrenje Kongresa, što je teško progurati u izbornoj godini, uz slabu javnu potporu i pritiske zbog troškova života. U tom svjetlu, vrijednost Grenlanda nije pitanje 'koliko košta otok', nego tko kontrolira pristup Arktiku, tko osigurava kritične sirovine i gdje završava suradnja, a počinje pokušaj kontrole.