Vlada bi jeftiniju sezonu, sektor pita: iz čijeg džepa?

Prošlog je tjedna premijer Andrej Plenković, u ulozi predsjedatelja sjednice Vijeća za upravljanje razvojem turizma, upozorio predstavnike turističkog sektora da moraju paziti da rast cijena usluga ne pridonese rastu inflacije te izrazio nadu da će 'sastanak imati konkretniji nastavak u smislu pametnijeg i boljeg formiranja cijena u odnosu na prošlu godinu', što smatra dobrim za cijeli sektor, ali i za rast hrvatskoga gospodarstva. Nekoliko dana poslije ministar turizma Tonči Glavina konkretizirao je Plenkovićevu uvijenu formulaciju apeliravši na cijeli turistički sektor da snizi svoje marže i spusti cijene od 10 do 20 posto.

– Zašto bi kompanije koje su efikasnije i imaju lojalne potrošače koji prihvaćaju postojeću razinu cijena smanjile profitne stope? Tko će im nadoknaditi propušteno u možebitnim razdobljima lošije konjunkture i makroekonomskih/geopolitičkih poremećaja? – pita (se) konzultant Drago Munjiza.

Drago Munjiza, konzultant

Logika malog Ivice

Vlada od hotelijera, vlasnika kampova, malih iznajmljivača, ugostitelja i trgovaca očekuje da rastuće troškove poslovanja ne prelijavaju dalje, na krajnjeg potrošača i tako utječu na rast inflacije, već da 'otkinu od vlastitih usta' i na taj način djeluju protuinflatorno. Kao, ako krajnji sudionici u distribucijskom lancu smanje svoje profitne marže, inflacija će automatski pasti i svima će nam odmah biti bolje! Logika koju se može podvesti pod egidu 'kako mali Ivica zamišlja da se može suzbiti inflacija, a da se ne upusti u rješavanje strukturnih problema' možda bi u nekom trenutku i imala smisla da ne postoji jedan 'ali': rast inflacije nije potaknut rastom profitnih marži pa se njihovim smanjenjem inflacija neće ni zaustaviti.

Kako navodi Hrvoje Stojić, HUP-ov glavni ekonomist, do eskalacije sukoba na Bliskom istoku dominantan doprinos inflaciji već više od dvije godine daje trošak rada. U uvjetima snažnoga administrativnog rasta troškova rada kompanije legitimno nastoje očuvati održivost poslovanja postupnim ugrađivanjem viših troškova rada u cijene proizvoda i usluga. I to hrani inflacijske pritiske, osobito ako nema adekvatnog rasta produktivnosti.

– Nemojmo misliti da će se problem inflacije riješiti sâm od sebe ako potkopavamo temelje za rast produktivnosti – upozorava Stojić te dodaje da je, mjereno udjelom u BDP-u, profitabilnost hrvatske ekonomije u zadnje dvije godine smanjena za sedam postotnih poena, na 33,5 posto BDP-a, i sada je na dvadesetogodišnjem minimumu.