Spajanje TDR-a i Lure: Zašto je propalo i što je slijedilo

Na današnji dan, 28. ožujka 2002., hrvatsku je poslovnu scenu protresla vijest iz TDR‑a da se vode razgovori o udruživanju s Lurom Luke Rajića. Vijest je potvrdio i sam Rajić, ali bez objašnjenja kako bi spoj dviju potpuno različitih industrija — duhana i mlijeka — mogao funkcionirati.

Nacionalni šampioni

U TDR‑u su tada govorili o ‘ozbiljnim razgovorima’, a Rajić o mogućnosti stvaranja snažne domaće grupacije koja bi se mogla nositi s velikim međunarodnim sustavima. U političkom kontekstu ranih 2000‑ih ideja o ‘nacionalnim šampionima’ bila je atraktivna i Vlada je i tu inicijativu objeručke prihvatila. 

- To je dobar savez dviju proizvodnih tvrtki, a ne sumnjivog spoja proizvodnje i financijske branše – komentirao je izvor iz Vlade. 

Dvije velike prepreke

No već su tada postojale dvije velike prepreke: industrije su bile suštinski nespojive, a dvojica izrazito snažnih poduzetničkih karaktera, Ante Vlahović i Luka Rajić, teško su mogla dijeliti isti upravljački prostor.

Iako se u proljeće 2002. činilo da nastaje neočekivani poslovni savez, nekoliko mjeseci kasnije postalo je jasno da od spajanja neće biti ništa. Strateški interesi dviju kompanija ubrzo su krenuli u suprotnim smjerovima.

Što bi nastalo da je spoj uspio?

Da je mliječno‑duhanski koncern doista nastao, Hrvatska bi dobila jedan od najvećih poslovnih sustava u regiji:

• najveći domaći mliječni sustav s Dukatom, Zdenkom i Sirelom,
• TDR kao najprofitabilniju industriju u zemlji, s izvozom u desecima zemalja,
• zajedničku distribuciju, logistiku i kapitalnu snagu,
• realan potencijal za regionalne akvizicije.

Takva kombinacija bila bi rijetkost u europskoj praksi — konglomerat prehrane i duhana kakvi su postojali u 1980‑ima, ali su u 2000‑ima gotovo nestali. Upravo zato u stvarnosti nije zaživjela.

Što je bilo s TDR-om

TDR je već 2003. osnovao Adris grupu te započeo transformaciju koja je ubrzo postala najvažniji hrvatski korporativni zaokret 2000‑ih. 

Maistra je danas među vodećim hotelskim sustavima u Hrvatskoj, Cromaris se razvio u jednog od ključnih proizvođača orade i brancina u regiji, a od 2014. u sastavu grupacije je i najveća osiguravajuća kuća Croatia osiguranje.

Transformacija je završena 2015. - prodajom TDR-a multinacionalki British Anerican Tobacco, Adris se definitivno povukao iz duhanske industrije. 

Rajićeva druga faza

Nakon što je pokušaj spajanja s TDR‑om propao, Luka Rajić krenuo je dalje putem stvaranja prehrambenog bloka. U medije su pušteni probni baloni o mogućnostima tješnje suradnje Lura s Podravkom, pa čak i o tome da se razmatrao model povezivanja. Na kraju je Rajić kupio osječku Slobodu (Karolinu), konditorsku tvornicu koju je kasnije preuzeo Lorenz Bahlsen, a zatim Kraš, koji ju je pripojio i izbrisao.

Rajić već 2003. kupuje švicarsku tvornicu čokolade Favarger, čime započinje svoje ‘švicarsko poglavlje’. Najveći poslovni potez uslijedio je 2007., kad prodaje mliječnu industriju (Dukat sa Zdenkom i Sirelom) francuskom Lactalisu. 

Zadržao je logistički segment Lure, koji prerasta u RA‑LU logistiku, osnivanjem PharmaSa ušao je u farmaceutsku industriju, i nastavio razvijati dodatne švicarske prehrambene i distribucijske operacije.

Epilog u dvije karijere 

Dogovor TDR‑a i Lure iz 2002. nikada nije došao do faze realizacije. No njegova simbolika je važna: bio je to možda posljednji pokušaj stvaranja ‘nacionalnog šampiona’ prije nego što su globalni igrači postali dominantni.

A pravi epilog nije u bilancama, nego u biografijama:

Ante Vlahović stvorio je Adris, jedan od najvećih poslovnih sustava u domaćem vlasništvu. Luka Rajić prodao je Dukat, usmjerio Luru u logistički holding, izgradio PharmaS i razvio portfelj poslova u Švicarskoj.

Na današnji dan 2002. činilo se da će hrvatsko gospodarstvo dobiti megakorporaciju. Danas znamo da su dva glavna aktera završila na dva potpuno različita poslovna kolosijeka. 

I još dobro voze.