
Što će raditi vozači kad automobili počnu voziti sami?

Proteklog tjedna dogodilo se nešto što se u nekoliko navrata u posljednje dvije godine polako i bojažljivo najavljivalo u medijima. Vozilo bez osobe koja upravlja njime samo je prevalilo devetsto kilometara od Los Angelesa do Las Vegasa.
Riječ je o hibridnom Audiju A7 Jack 3.0 s kombinacijom električnog i konvencionalnog motora. Pitanje koje mi se stalno nameće jest je li to budućnost prijevoza kad su automobili u pitanju. Moj je odgovor da je to svakako jasan smjer u kojem idu vozila i cijela autoindustrija.
I tako je A7 Jack odvezao svoje putnike na sajam elektronike u Las Vegas te označio novi korak u razvoju samoupravljivih automobila (engl. self-driving cars) ili, kako ih je nazvao Google, pionir na tom području, ‘driverless cars’. Isti taj Google smatra da će do 2017. takva vozila biti u konvencionalnoj upotrebi. Kalifornija je već donijela zakon koji to omogućuje. Bit će zanimljivo pratiti razvoj te tehnologije koja će zasigurno trebati i pomoć u promjeni cestovne infrastrukture, ali vjerojatno korak po korak, kao i u svakom razvoju. Međutim, mene zanima nešto drugo. U poslovnom segmentu društva u Hrvatskoj vlada stalni pritisak na konkurentnost gospodarstva. S obzirom na to da smo savršeno svjesni da ovdje nećemo samostalno proizvoditi vozila, pitanje je što bismo mogli raditi i biti uspješni. Na svojoj internoj edukaciji na kojoj tražimo nove izazove i moguće inovacije postavili smo si pitanje što će raditi vozači ako vozilo bude samo vozilo. Zamislite koliko se slobodnog prostora otvara, potpuno nepoznatoga do sada, koliko prostora za inovacije (sada samo za putnike u vozilu, ne više za vozače) i koliko za razne industrije koje mogu ponuditi sadržaj.
Možda vam se čine dalekima, ali Googleova predviđanja i nisu tako daleka, zapravo su tu, iza ugla. U jednom od prethodnih članaka u Lideru pisao sam o ‘infotainmentu vozila’, odnosno okružju vozila i mobilnih telefona u kojem je trend jasno usmjeren prema tome da će proizvođači automobila isporučivati velike ekrane u vozilima, a informacije će morati pustiti da budu slobodne kao što su danas informacije na mobilnim uređajima. A budu li informacije u vozilima slobodne, kao i aplikativna rješenja koja će se prebacivati iz mobilnog uređaja na ekrane u vozilu, razmislite koje se sve vrste sadržaja mogu razvijati za putnike (dosadašnje vozače). Naravno, velik dio informacija već postoji, razvija se radi razvoja mobilnih aplikacija. Već sada ima poprilično sadržaja za putnike, ali bez obzira na to nastaje nov okvir koji će u pratećem dijelu sigurno trebati nov kontekst. Taj novi kontekst prostor je za razvoj sadržaja, pa sve zainteresirane i ambiciozne pozivam da razmisle o tome. Mi već razmišljamo.
Možda vam se čini čudnim zašto tvrtka tog profila traži rješenja u tom segmentu koji je potencijalno softversko okružje, ali procesna znanja vezana uz informacije o vožnji govore da je autoindustrija možda jednako pozvana razvijati ih kao tvrtke koje se bave softverskim rješenjima.
Uvijek mi je simpatično ispričati priču o najbogatijim Slovacima koji su napravili aplikaciju koju je preuzela milijarda korisnika. E, to je bilo ambiciozno. Isto tako želim vjerovati da je to moguće i u Hrvatskoj.


