Predsjednički izbori, novi proračun, nova zaduženja, nova obećanja – dinamičan prosinac, nema što!
Jedino me strah što nam nose Djed Božićnjak i iduća godina. Jedni kažu rast i gospodarski oporavak, drugi i dalje pad BDP-a i rast nezaposlenosti, neki pak da stižu strane investicije, a neki najavljuju prodaju svojih poslovnih perjanica. Nema što, okolina će nam biti vrlo poticajna za dugoročna promišljanja i strateške iskorake i repozicioniranja. Ajd’ se ti snađi!
Naravno da nam tempo i ton rasprave diktiraju svi oni državni i privatni monopoli koji su rast i profitabilnost ostvarivali na zatvorenome domaćem tržištu za koje je izvoz ostao misaona imenica. Oni i dalje vrijeme troše na rasprave o funkcioniranju Vlade i intenzivno se bave politikom i lobiranjem te u medije plasiraju zadane teme i rasprave.
Monopoli koče promjene Za njih legitimno, a za sve nas ostale kratkoročno i neučinkovito, zato je vrijeme da im se pomogne da se restrukturiraju. Kako? Pa, prvo, da se razmontiraju monopoli koje su stvorili; drugo, da se razbiju interesni krugovi koje su izgradili. Za to Vlada zasigurno ima alata, a i praksa agencija za zaštitu tržišnog natjecanja koje postoje na svjetskoj razini mogla bi se mnogo aktivnije primjenjivati. Oni su veći kočničari promjena od vlada koje mi biramo, a oni postavljaju. Da nam ne bi bilo dosadno, uza sve navedeno dolaze nam parlamentarni izbori i ponovno se otvara stara knjiga Ekonomskog fakulteta ‘Politička ekonomija...’ (neka svatko doda što mu odgovara), a svijet oko nas neumoljivo ide naprijed.
Jedan mali Liderov skup proteklih dana pokazao je svu dramatiku u razlici poimanja i promišljanja konkurentnosti i reformama koje traže tržište EU te natjecanje na globalnoj razini od onoga što i kako istu temu vide naši poduzetnici, ali i naša udruga poslodavaca. Ne kažem da nemaju pravo, ali svi se moramo izdignuti na razinu više i pragmatično gledati budućnost, a ne trošiti vrijeme na ono što ionako ne možemo promijeniti. Ako nam je birokracija prespora, porezi i davanja previsoki, a naše ideje i proizvodi globalni, onda se ponašajmo kao i svi svjetski poduzetnici – ulažimo tamo gdje su nam uvjeti za ulaganja najpovoljniji. Rodoljublje? Da, svaki takav uspješan projekt napravljen i razvijen u bijelom svijetu više od svega podiže nacionalni ponos i ekonomski imidž države.
I zato bi bilo dobro da shvatimo ono što nam je nedavno ugledan svjetski ulagač htio reći svojom napomenom: ‘Vi Hrvati previše spominjete svoju vladu i previše očekujete od nje. Vaš uspjeh mnogo više ovisi o vašim potezima i strategiji koju primjenjujete.’
Šest savjeta poduzetnicima Neke su naše tvrtke i prije dvadeset godina bez gospodarske diplomacije širile poslovanje i poslovale na globalnom tržištu od Amerike do Kine i Rusije, čak im ni državno vlasništvo nije bilo zapreka da bi bile uspješne. Zašto? Zato što su imale proizvode, strategiju i kadrove. Danas, kad je Hrvatska dio najveće ekonomske zajednice na svijetu, svi, uključujući i privatne tvrtke, još očekuju da im država (gospodarska diplomacija) otvori vrata u Poljskoj, Češkoj, Njemačkoj... Bilo bi smiješno da nije apsurdno.
I zato, gospodo poduzetnici, mislim da je napokon došlo vrijeme da svi shvatimo sljedeće:
1. Svako restrukturiranje gospodarstva počinje od restrukturiranja vlastitog poduzeća.
2. Kadrove, proizvode i tržišta morate razvijati sami (ili ih kupiti, košta i jedno i drugo, važno je samo što je brže).
3. Inovacije i izvoz jedino su mjerilo globalne konkurentnosti i uspješnosti i nema vlade na svijetu koja vam to može dati, a ni oduzeti.
4. Ulaganja koja se oslanjaju na domaće tržište i regiju kao izvozno tržište ostaju upitna zbog nedostatka rasta i niske osobne i investicijske potrošnje cijele regije. Veoma opasan teritorij za trošenje (bacanje) novca iz fondova EU.
5. Nema rasta potrošnje i potražnje s domaćeg tržišta, nelikvidnost bi mogla ponovno eskalirati s rastom proračunskog deficita.
6. Samo globalna tržišta ostaju stabilni nositelji rasta.
Danas, kad kapitala ima dovoljno (nije ni skup za dobre projekte), na globalnom tržištu uspijevaju brži, jeftiniji i pametniji. Bilo da je riječ o državama ili tvrtkama, sasvim je svejedno. I zato, kao što su rekli naši stari: Uzdaj se use i u svoje kljuse. Što se prije riješimo paradigme da nam netko treba pomagati, prije ćemo pokrenuti promjene nužne da bismo uspjeli. Svi koji čekaju srest će se sa samim sobom pa im tada ni predstečajni postupci više neće moći pomoći.
