Čuda se događaju.
IT branša, industrija koja u Hrvatskoj zapošljava gotovo 30.000 radnika (a mogla bi uz malo dobre volje i znanja državne administracije neusporedivo više) našla se prvi put u samostalnoj Hrvatskoj kao udarna vijest na središnjemu televizijskom dnevniku i popunila mnogo medijskog prostora. Jasno, riječ je o turneji predsjednika Vlade, dvojice ministara i čelnika domaćih državnih IT poduzeća na kojoj su obilazili globalne informatičke divove - IBM, Cisco Systems, HP, Microsoft i Oracle. Cilj puta bio je upoznati s najviše razine i iz prve ruke čelnike tih tvrtki s hrvatskim mogućnostima i ponudom, odnosno uvjeriti ih da komadić svog internacionalnog poslovanja stacioniraju u Hrvatskoj.
Otkud sad u SAD? Kako je donesena ta neočekivana i iznenadna odluka? Je li riječ o naglo probuđenoj svijesti o potencijalu domaće informatičke industrije i njezinu utjecaju na gospodarski rast i zaposlenost? Ili se u gotovo tri godine mandata smišljalo kako ukloniti zapreke koje su do sada odvraćale te svjetske informatičke divove od Hrvatske? Je li se na put krenulo s dobro razrađenom ponudom i s kojim adutima u rukavu? Neki, doduše, govore da je sve to samo PR i da turneju treba zahvaliti Američkoj trgovinskoj komori i njezinu agilnom predsjedniku Ivanu Vidakoviću (baš kao i prošlogodišnji posjet Hrvatskoj Stevea Balnera, tadašnjega čelnog čovjeka Microsofta). Naravno, želim vjerovati da nije tako.
A kako je bilo do sada? Sve te globalne IT tvrtke imaju podružnice u Hrvatskoj već godinama. U 2013. jedino je IBM imao više od sto zaposlenika (184), a svih pet zajedno samo 384 zaposlena. Već i broj zaposlenih (donekle s iznimkom IBM-a) upućuje na to da je tu riječ o uredima usredotočenima na domaće tržište, i to koordinaciju i nadzor lokalnih partnera i marketing, a samo manje pružanje IT usluga u zemlji i inozemstvu. Istodobno svaka od tih kuća u tranzicijskim zemljama Češkoj, Mađarskoj, Slovačkoj, ali i Rumunjskoj i Bugarskoj, ima stotine, pa i tisuće zaposlenika jer su te zemlje bile bolje prilike za ulaganje. Omogućile su jeftiniju radnu snagu, stabilnije uvjete poslovanja, poticajne porezne uvjete, stabilnu infrastrukturu i dovoljno informatičkih inženjera. Domaći su informatičari, doduše, jeftiniji od onih na razvijenom Zapadu, ali znatno su skuplji od onih u regiji.
Gdje naći tisuću informatičara O stabilnim uvjetima poslovanja, djelotvornoj administraciji i poticajnim uvjetima (poreznim olakšicama) kod nas ne treba trošiti riječi. A problem je i s informatičkim kadrom jer naš obrazovni sustav ne producira dovoljno ljudi. Zamislite samo da ova turneja otvori tisuću novih informatičkih radnih mjesta u Hrvatskoj - gdje bismo našli informatičare?
Posljednjih petnaestak godina u razgovorima s čelnim ljudima europskih i hrvatskih podružnica globalnih IT kuća imao sam priliku uvjeriti se da Hrvatska za njih nije perspektivna za lociranje određenih kompanijskih funkcija. Riječ je tu o tzv. captive outsourcingu, internim, unutarkompanijskim uslugama koje bi se izvozile iz Hrvatske: odjelima za istraživanje i razvoj, tehnološko-stručnim i inovacijskim centrima, odjelima za pružanje IT usluga (programiranje softverskih aplikacija), centrima podrške kupcima i dr. Jeftinije i povoljnije bilo im je uložiti u druge zemlje. I to usprkos kvalitetnom kadru, poslovnoj kulturi, općem znanju engleskoga, odličnom geografskom položaju, razvijenoj telekomunikacijskoj infrastrukturi, a sad i članstvu u EU.
Kad je riječ o lokalnom tržištu, za njega su zainteresirani kao i za svako drugo. Ali domaće je tržište plitko, premalo je većih projekta, konkurencija je nelojalna i nema poticajne okoline. Ne odgovara im dugotrajno i neizvjesno pregovaranje s Vladom, administracijom i javnim poduzećima, a posebno korupcijska praksa, sudstvo nije ažurno, a na sve se natovarilo i šest godina recesije...
I prije objave rezultata turneje možemo ustvrditi neposredne koristi. Jednu smo već spomenuli. Informatika je napokon došla u središte medijskog interesa. Zasigurno, delegacija se upoznala s naprednim tehnološkim rješenjima u oblaku koja mogu pridonijeti informatizaciji države. A isto su tako premijer, ministri i njihovi savjetnici mogli iscrpno razgovarati s Antom Mandićem i Nikolom Dujmovićem koji vode dvije ponajbolje IT tvrtke u Hrvatskoj, Grupu IN2 odnosno Span, jer riječ je, doista, o kompetentnim osobama za problematiku domaće IT scene.
